Dalmacija

Korčula

Prišćapac

Zbog čega Dalmaciju vole ljudi, a i mi isto volimo…

Hrvatska je drugačija nego turistički rajevi općenito. Biser Dalmacije je otok Korčula, koja je isto drugačija nego ostali otoci, pošto je prirodna, originalna i jako zelena. Zelenilo ima svoj miris, koji je karakterističan samo za ovaj kraj: zimzelene šume, zimzeleno grmlje, miris cvijeća.Posjetitelji su uglavnom upoznati sa zelenilom ljeta,dok obožavatelji otoka poznaju i proljetna zelenila, svježu travu uz cestu, koja u ovo vrijeme cvijetaju.
Ljudi ovdje – kažu oni – žive radi uravnoteženja a ne radi novca. I onda ako imaju puno novca, i onda ako im je malo, samo se onda prilagođavaju. Kao i uvijek, u svojoj dugoj povijesti. Zbog toga u ovim krajevima je stres malo poznat. Oni rade marljivo, dobro se hrane, no i piju -velik je izbor dobrih vina – a nakon objeda se odmaraju. Razgovaraju, žive tradicionalni život, kao što su činili stoljećima, bez puno promjena. I to je tako dobro, to ih čini posebnim.

Tko god dođe na Korčulu, ne dolazi u muzej na otvorenom, tu je sve istinito. Na otoku Korčuli i dan danas živi više od deset tisuća ljudi svoj tradicionalan način života u malim gradovima (Korčula, Blato, Vela Luka) i malim selima (Lumbarda, Žrnovo, Čara, Zavalatica, Smokvica, itd.). Stare kamene kuće su još uvijek u uporabi, a novograđene se grade u stilu starih. Osim toga tu je more, riba, zemlja- čak i ako je slabašna-maslina, vinova loza.
Poslije –naravno-stigao je i turizam, uglavnom u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. No, mještani nisu ostavili svoja zemljišta. Izuzev takvih okolnosti, koji su ih prisilili da to učine, na primjer kada je filoksera napala vinovu lozu, koja je izumrla na početku dvadesetog stoljeća. Bilo je dana kada Blato, jednog od najvećih gradova otoka Korčule je izgubio više od trećine svojih stanovnika -3 tisuća ljudi. Oni koji su otišli, otišli su razne krajeve svijeta, i nosili sa sobom kulturu i znanje obrađivanja vinove loze i masline. Na taj način su ujednom i obogatili krajeve Kaliforniju, Australiju, Južnu Ameriku, koji su sada poznati po svojoj vinskoj kulturi. Oni koji su ostali sadili su masline na bivšim terasama vinove loze, jer maslina zahtijeva manje briga i radnih ruku. Vinovu lozu so nanovo sadili u puno lakše obradive doline. I naravno, i dalje izlaze na more, što osim posla čini ujednom i zabavu ljudima. Mještani i danas žive pravi život u zajednici, ne uvuku se u svoje domove, već opušteno razgovaraju na ulici ili sjede u kafićima satima pored jedne kave i razgovaraju, bez ometanja konobara. I naravno „zafumaju“ (puše cigarete), kao što je to običaj u Mediteranu.
Ako posjetite otok Korčulu, listate knjige povijesti sadašnjice i ujednom imate uvid u povijesnu svakidašnjicu „seoske“ Mletačke Republike. Otok i njegovo prirodno okruženje još uvijek predstavlja veliku vrijednost. Nekoliko puta je promijenio vlasnika za više od dvije tisuće godina pisane povijesti – grčki, rimski, mađarski, mletački, francuski i austrijski vladari su prikupljali porez od-stanovnika, koji je, srećom za današnje posjetitelje izbjegao ratove i uništavanje svojih zgrada. Tako još i sada vidimo zgrade i kuće stare od više stotina godina diljem otoka. Korčulani su uvijek bili veliki mornari-putnici, među njima i slavni Marko Polo, čija se rodna kuća – po lokalnim izvorima – nalazi u gradu Korčuli.

Korčula

Blato

Vela Luka

Trajektna luka